Odlasci u Sarajevo za mnoge su bili najteži ratni zadaci, ne zbog opasnosti od snajpera i granata što su fijukali sa svih strana, već zbog teške nelagode, more koja je pritiskala grudi i nekakvog osjećaja stida što se ne može pomoći ljudima u opsadi.Kad god bi se penjao Osmicama i iza sebe ostavljao Sarajlije, djecu istih godina kao što su ih imala moja djeca, imao sam osjećaj krivnje što ih ostavljam da pate u gradu –koncentracionom logoru.Savjest čovječanstva je kasno proradila da bi se sačuvale hiljade života Sarajlija, da bi se zaustavila razaranja i uništenja svega što život čini smislenim i lijepim.Ipak, svijet je reagovao i spriječio totalno uništenje našeg glavnog grada i jedine nam domaje.Danas, naš glavni grad i naša domaja su izloženi ponovnoj agresiji, ponovnom uništenju.
Naime, na cijelu nam domivinu,a posebno na naš glavni grad, svom žestinom se obrušila avazovština, teška i agresivna mentalna bolest, bolest koja razara vrijednosno, kulturno, istorijsko, političko, ekonomsko, tradicijsko, civilizacijsko i svako drugo duhovno tkivo bosansko-hercegovačkog društva.Avazovština gazi, ruši, pljuje, dovodi u pitanje ili relativizira sve kriterije, sve naše društvene vrijednosti i civilizacijska dostignuća, naš moral…Nepodnošljivo često, sve to baca u blato, sve to valja po njemu jer je blato na dnu društvene ljestvice rodno mjesto avazovštine.U njemu se najugodnije osjeća.Njenim progogonistima svaka društvena ljestvica je previsoka!
Avazovština uspostavlja nove kriterije vrijednosti, novu duhovnost, novi senzibilitet, novu javnost i novo javno mnijenje.Laž postaje istina, pravda nepravda, lijepo ružno, humano nehumano, poštenje nepoštenje, vrlina mahana, junaštvo razbojništvo, gradnja razgradnja, muzika vriska, znanje neznanje, učtivost silejdžistvo, prijatelj neprijatelj, gospodstvo primitivizam, umjetnost šund, mir haos, zakonitost bezakonje, red anarhija, vjera nevjera, pismeno nepismeno, čisto prljavo, rad nerad…Tu novu duhovnost grade i promoviraju novokompovani bogatuni, kontroverzni biznismeni, došljaci, probisvijeti, pikzibneri, trgovci bijelim robljem i bijelim prahom, siledžije, utjerivači dugova, provalnici, pljačkaši za koje su nekadašnji sarajevski jalijaši pravi vitezovi a šibicari prave poštenjačine.Avazovština ima i svoje intelektualne krugove od kojih je najpoznatiji onaj oko Radončića, Gašija, Keljmendija, bračnog para Turković…Kreatori te nove duhovnosti imaju novac, vile, skupa auta, debele bankovne račune, ljubavnice, sjaj i moć, naslovnice u novinama, čuvare, batlere…imaju sve osim najvažnijeg-društvenog ugleda.Njega ne mogu kupiti! Ugled se ne kupuje, on se stiče.Tu ne pomaže ni podvala sa biltenima avazovštine koji se krivo predstavljaju kao dnevne i nedjeljne novine, kao televizijska stanica.Za tu boljku lijeka nema!
Međutim, ako ne mogu izgraditi svoj društveni ugled, mogu rušiti tuđi, bilo da se radi o pojedincima ili institucijama pa i cijelim narodom.Za njih ništa nije sveto.Tako se idejni utemeljitelj avazovštine pokušao nametnuti kao lider Bošnjaka.Veću uvredu Bošnjacima nije poodavno niko uputio!Zamislite, da lider Bošnjaka bude Crnogorac!Kao da su oni na tako niskom kulturnom, obrazovnom i tako niskom nivou nacionalne svijesti da im se za lidera treba dovesti konroverzni biznismen i još konroverzniji srednjoškolac iz susjedne države!Zamislite šta bi rekli, naprimjer Srbi, da im se za lidera pokuša dovesti Rumun iz neke rumunske selendre!?
To samo govori da je avazovština, kao kuga, toliko ojačala da je u opsadno stanje dovela cijelo Sarajevo i prijeti da zavlada i duhovnim prostorom cijele zemlje.Oni siledžijski, bez ikakvog stida i obzira prema bilo kome, nasrću na sve što im se nađe u vidokrugu.Za to vrijeme, Sarajevo šuti, Sarajevo spava.Krleža bi rekao Sarajevo hrče!Tako kontroverzni srednjoškolac, neki kažu umjetnički moler, hoće da bude ministar sigurnosti a da pri tome ni da trepne!Bezočno i bestidno!
Ti tuđi ljudi, šljegli bogzna odakle, podižu i spuštaju ljestvicu Sarajlijama.Pa ko preskoči! U tako ponižavajućem položaju Saralije nikad nisu bile.Ako je Sarajevo imalo snage da se odupre opsadi četničkih krvoloka, zar nema snage da se pobuni protiv tog polusvijeta i da ga posadi na mjesto koje polusvijetu i pripada, da se pobuni u odbrani duha, časti i dostojanstva.
U miru, kad su muze opet progovorile, čekamo da umni ljudi zaoštre olovke i krenu u borbu protiv opake bolesti koja poprima razmjere epidemije.
( Piše : Ekrem Avdić, Tuzla live)
Nema komentara:
Objavi komentar